Često ne pogodimo

i ne kucamo na prava vrata, već udaramo glavom o zid.

No i to je dio našega duhovnoga traženja, možda njegov najvažniji dio

iz kojeg najviše učimo, koji za nas ima najvrjednije poruke

i značenje.

Svi bismo željeli preskočiti zid, preskočiti te naše suhoće, zaboravljajući da su one važne postaja na putu do Cilja.

Prvo čitanje donosi epizodu iz života proroka Ilije. Kralj Ahab ispri-čao je svojoj ženi Izebeli kako je Ilija poubijao Baalove proroke koje je ona štitila. Kraljica Izabela koja po-tječe iz naroda u kojemu se štuje bog Baal, sada mu radi o glavi. Uplašen za goli život Ilija bježi. Do Beer Šebe u Judeji s njime je išao njegov mladi sluga, a onda je sam nastavio hod kroz pustinju. Tu se događa trenutak koja bi se psihologijskim rječnikom mogao nazvati nečim nalik depresiji koja slijedi nakon nekog trenutačno uspje-šnog posla. A sam ode dan hoda u pustinju; sjede ondje pod smreku, zaželje umrijeti i reče: Već mi je svega dosta, Jahve!

Njegove riječi “Već mi je svega dosta” i razočaranje u vlastito samo-pouzdanje kada kaže “nisam bolji od otaca svojih”, izraz su duboke poti-štenosti koja vodi do autodestruktivne pasivnosti (D. Runje). No, u tom tre-nutku nastupa Božji anđeo koji mu kaže: Ustani i jedi! Ustati znači nastaviti započeti put. Ilija je jeo i pio, ali je opet legao te ga anđeo poziva i drugi put da ustane i krene na put koji ga je nakon četrdeset dana i četrdeset noći doveo do brda Horeba.

Ima jedna priča o bogatom čovjeku koji je umro i došao pred svetoga Petra. Apostol Petar mu reče: „Sada dobro razmisli što želiš jer ovdje svatko dobiva točno ono što sebi zaželi.“ Bogati čovjek zaželi sebi veliki zlatni dvorac, svaki dan birana jela i podrum pun zlata. I bude mu tako. Petar ga dovede do raskošnoga dvorca. Svaki je dan dobivao po volji jela i pića, a u podrumu je našao vreće pune zlatnika i biserja. Neko je vrijeme bio sretan, a zatim se počeo dosađivati. Jelo mu više nije prijalo, brojenje zlatnika ga nije zabavljalo. 

Pripovijest o proroku Iliji sadrži brojne egzistencijalne simbole: pusti-nja, san, stabljika, anđeo, kruh i voda, pješačenje, brdo, Božji nalog, šutnja. Svatko od nas ima svoju pustinju, svoju smreku, svoga anđela i svoj Ho-reb. Ilijino iskustvo pješačenja kroz pustinju do Božje gore biblijska je sli-ka za unutarnji duhovni put.

Rođenjem započinje čovjekova potraga za smislom vlastitog postoja-nja. Jedno od najčešćih pitanja i dile-ma koje čovjek sebi postavlja glasi: “Koja je moja uloga u životu i kamo mi je poći?” Hodočasteći korak po ko-rak a duhovnom putu, čovjeku se otvaraju jedna po jedna vrata spoznaje i smisla. Jer duhovnost je ‹svijet vrata› gdje nas iza jednih če-kaju ponovno druga. Ona simbolizi-raju otvaranje našega duha Bogu, otvaranje prema višim znanjima i sveukupnoj smislenosti. Često ne pogodimo i ne kucamo na prava vra-ta, već udaramo glavom o zid. No i to je dio našega duhovnoga traže-nja, možda njegov najvažniji dio iz kojeg najviše učimo, koji za nas ima najvrjednije poruke i značenje. Svi bismo željeli preskočiti zid, preskočiti te naše suhoće, zaboravljajući da su one važne postaja na putu do Cilja. 

A kao takve nužne su ne da nas slome, već, naprotiv, stvore na novi način za šira obzorja i jasnije vidike. Pustinja je mjesto osame i neizvje-snosti. Ona fizički i psihički slabi čovjeka. Izaziva strah za opstojnost gologa života. Puna je opasnosti i oskudice. Ali pustinja ima i drugo značenje. U toj prostranosti i jednoli-čnosti ništa nam ne odvlači pažnju. Tu smo ispražnjeni od brojnih stvari koje nas opterećuju u svakidašnjici. Pustinja može potaknuti na dublje razmišljanje o duhovnoj dimenziji života i postati mjesto susreta s Bogom.

U pustinji susrećemo vlastitu prazninu, egoizam, potrebu za po-tvrđivanjem, strahove, kukavičluk. Spoznajemo da smo slični Iliji koji bježi od Boga. Od njegova naloga. Od vlastitih neuspjeha. Iz straha od ljudi. Nismo spremni poći putem čišćenja. No, Bog nas želi vidjeti zre-le u vjernosti. Ne čini čudesa da bi nas očuvao od napora i žrtvovanja. Euharistija stoga ne smije biti tek utjeha i bijeg od stvarnosti, nego po-ticaj i snaga za djelovanje u ovom svijetu.