U ono vrijeme: Petar pristupi Isusu i reče:
‘Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?’ Kaže mu Isus: ‘Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.’
Iz Evanđelja po Mateju
Svi mi znamo kako je važno da dijete uči kazati "hvala". Na taj način dijete pokazuje da cijeni dar ili poklon i da nije sve razumljivo samo po sebi. Riječ "hvala" ili "Bog plati" koje i mi stariji ne smijemo zaboraviti, podsjeća nas na našu ovisnost o Bogu i drugim ljudima i povezanost u davanju i primanju.
Današnji dan zahvalnosti za plodove zemlje posvješćuje nam po mnogim darovima koje mi primamo od Božjeg stvaranja i donosimo na oltar, kako smo svi obdareni. Temeljna jednakost povezuje snažno naše ljudsko biće, jer smo stvoreni na sliku Božju. Zemlja nam je zajednički povjerena da je izgrađujemo i štitimo. Plodovi i darovi zemlje su izraz božanske dobrote. Bogu darovatelju svih darova vrijedi naša hvala i slava! "Jer, tko tebi daje prednost? Što li imaš što nisi primio? A ako si zbilja primio, što se ponosiš kao da nisi primio?" (1 Kor 4,7)
Zahvalnost je jedan sveopći životni stav koji nam daje da zamijetimo to lijepo i dobro u svijetu i u našem životu. Tko je stalno nezadovoljan i svemu i svakomu prigovara, otežava i sebi i drugome život. On otima samom sebi radost koja mu dnevno pripada. Kako je to s ispitima i patnjama, sa teškoćama i gadarijama života? Pogled na Isusov križ i uksrnuće pokazuje nam, da posljednja riječ u Božjem stvaranju nije određena kroz negativno. Naš Gospodin i Otkupitelj baš je došao u ovaj svijet da bi nas otkupio od moći grijeha i darovao nam svako dobro u punini-ovdje na zemlji na način onih darova za koje mi danas zahvaljujemo i jednom na neprolazan način u vječnom božjem kraljevstvu, u nebu. Mi danas ne želimo zahvaliti samo za to što pred sobom vidimo - za plodove zemlje i ljudskoga rada, nego također za mnoga dobra koja dnevno doživljavamo, koja nam iskazuju dobri ljudi i Bog. Zdravlje, tijelo i život, dobri prijatelji, obitelj, rođaci, zvanje, hrana, odjeća i stan, duhovna i kulturna dobra, blago vjere, sakramenti-to i još puno više uključeni su u našu hvalu, kada slavimo svetu misu koja je označena kao "euharistija", a što doslovno znači "zahvaljivanje". Osobiti izraz zahvalnosti je molitva kod stola. Možda je možemo ponovno uvesti u našim obiteljima gdje je zaboravljena. I ne treba tu puno razmišljati, jer konačno svi mi, sve što imamo, primili smo od Gospodina, našega Stvoritelja.
Evanđelje nas upućuje na osobiti dar kojega nam je Bog učinio. On je nama u svome Sinu Isusu Kristu grijeh oprostio. Jedini preduvjet je da to opraštanje želimo prihvatiti kako nam je u krštenju i u sakramentu pokore darovano i da odgovarajuće ovoj milosti započnemo novi život. Ali tko misli da bi prema svome bratu ili svoj sestri, tj. prema svome bližnjemu koji mu je nešto skrivio, smio biti tvrda srca, čini tešku nepravdu. Taj čovjek zaboravlja što je Bog njemu velika učinio. Ako od naših bližnjih doživimo nezahvalnost, upitajmo se jesmo li mi uvijek Bogu zahvalni. Budući je Bog preko svake mjere prema nama dobar, smijemo i mi jedni drugima iskazati dobrotu i ljubav. Marija, Majka Božja pratit će nas svojom majčinskom ljubavlju da svaki dan posvećujemo Gospodinu Bogu u zahvalnosti dok on jednoga dana ne ispuni naš život u svojoj ljubavi.
fra Jozo Župić, OFM
