Loading

19. OD PUSTINJE DO BOŽJE GORE


Često ne pogodimo

i ne kucamo na prava vrata, već udaramo glavom o zid.

No i to je dio našega duhovnoga traženja, možda njegov najvažniji dio

iz kojeg najviše učimo, koji za nas ima najvrjednije poruke

i značenje.


Svi bismo željeli preskočiti zid, preskočiti te naše suhoće, zaboravljajući da su one važne postaja na putu do Cilja.


Prvo čitanje donosi epizodu iz života proroka Ilije. Kralj Ahab ispri-čao je svojoj ženi Izebeli kako je Ilija poubijao Baalove proroke koje je ona štitila. Kraljica Izabela koja po-tječe iz naroda u kojemu se štuje bog Baal, sada mu radi o glavi. Uplašen za goli život Ilija bježi. Do Beer Šebe u Judeji s njime je išao njegov mladi sluga, a onda je sam nastavio hod kroz pustinju. Tu se događa trenutak koja bi se psihologijskim rječnikom mogao nazvati nečim nalik depresiji koja slijedi nakon nekog trenutačno uspje-šnog posla. A sam ode dan hoda u pustinju; sjede ondje pod smreku, zaželje umrijeti i reče: Već mi je svega dosta, Jahve!

Njegove riječi “Već mi je svega dosta” i razočaranje u vlastito samo-pouzdanje kada kaže “nisam bolji od otaca svojih”, izraz su duboke poti-štenosti koja vodi do autodestruktivne pasivnosti (D. Runje). No, u tom tre-nutku nastupa Božji anđeo koji mu kaže: Ustani i jedi! Ustati znači nastaviti započeti put. Ilija je jeo i pio, ali je opet legao te ga anđeo poziva i drugi put da ustane i krene na put koji ga je nakon četrdeset dana i četrdeset noći doveo do brda Horeba.


Ima jedna priča o bogatom čovjeku koji je umro i došao pred svetoga Petra. Apostol Petar mu reče: „Sada dobro razmisli što želiš jer ovdje svatko dobiva točno ono što sebi zaželi.“ Bogati čovjek zaželi sebi veliki zlatni dvorac, svaki dan birana jela i podrum pun zlata. I bude mu tako. Petar ga dovede do raskošnoga dvorca. Svaki je dan dobivao po volji jela i pića, a u podrumu je našao vreće pune zlatnika i biserja. Neko je vrijeme bio sretan, a zatim se počeo dosađivati. Jelo mu više nije prijalo, brojenje zlatnika ga nije zabavljalo. 

Pripovijest o proroku Iliji sadrži brojne egzistencijalne simbole: pusti-nja, san, stabljika, anđeo, kruh i voda, pješačenje, brdo, Božji nalog, šutnja. Svatko od nas ima svoju pustinju, svoju smreku, svoga anđela i svoj Ho-reb. Ilijino iskustvo pješačenja kroz pustinju do Božje gore biblijska je sli-ka za unutarnji duhovni put.


Rođenjem započinje čovjekova potraga za smislom vlastitog postoja-nja. Jedno od najčešćih pitanja i dile-ma koje čovjek sebi postavlja glasi: “Koja je moja uloga u životu i kamo mi je poći?” Hodočasteći korak po ko-rak a duhovnom putu, čovjeku se otvaraju jedna po jedna vrata spoznaje i smisla. Jer duhovnost je ‹svijet vrata› gdje nas iza jednih če-kaju ponovno druga. Ona simbolizi-raju otvaranje našega duha Bogu, otvaranje prema višim znanjima i sveukupnoj smislenosti. Često ne pogodimo i ne kucamo na prava vra-ta, već udaramo glavom o zid. No i to je dio našega duhovnoga traže-nja, možda njegov najvažniji dio iz kojeg najviše učimo, koji za nas ima najvrjednije poruke i značenje. Svi bismo željeli preskočiti zid, preskočiti te naše suhoće, zaboravljajući da su one važne postaja na putu do Cilja. 


A kao takve nužne su ne da nas slome, već, naprotiv, stvore na novi način za šira obzorja i jasnije vidike. Pustinja je mjesto osame i neizvje-snosti. Ona fizički i psihički slabi čovjeka. Izaziva strah za opstojnost gologa života. Puna je opasnosti i oskudice. Ali pustinja ima i drugo značenje. U toj prostranosti i jednoli-čnosti ništa nam ne odvlači pažnju. Tu smo ispražnjeni od brojnih stvari koje nas opterećuju u svakidašnjici. Pustinja može potaknuti na dublje razmišljanje o duhovnoj dimenziji života i postati mjesto susreta s Bogom.


U pustinji susrećemo vlastitu prazninu, egoizam, potrebu za po-tvrđivanjem, strahove, kukavičluk. Spoznajemo da smo slični Iliji koji bježi od Boga. Od njegova naloga. Od vlastitih neuspjeha. Iz straha od ljudi. Nismo spremni poći putem čišćenja. No, Bog nas želi vidjeti zre-le u vjernosti. Ne čini čudesa da bi nas očuvao od napora i žrtvovanja. Euharistija stoga ne smije biti tek utjeha i bijeg od stvarnosti, nego po-ticaj i snaga za djelovanje u ovom svijetu.




HRANA ZA DUŠU
 U biti svaki je čovjek u
nutrini gladan, žedan. On
se želi nasititi. I ako se ne
može nahraniti pravom
hranom, onda traži druge
načine da zavara svoju
glad. I ako se glad duše
ispuni kojekakvim
stvarima, mi u stvari
zavaravamo sami sebe i
priječimo Boga da uđe u
naš život. Kao što fizički
želudac zna zaboljeti, tako
zna oboljeti duša, duhovni
želudac, ako se u njega
stavlja štošta, a ne pravi
sadržaji.
Ima jedna priča o bogatom
čovjeku koji je umro i došao pred
svetoga Petra. Apostol Petar mu reče:
„Sada dobro razmisli što želiš jer ovdje
svatko dobiva točno ono što sebi zaželi.“
Bogati čovjek zaželi sebi veliki zlatni
dvorac, svaki dan birana jela i podrum
pun zlata. I bude mu tako. Petar ga
dovede do raskošnoga dvorca. Svaki je
dan dobivao po volji jela i pića, a u
podrumu je našao vreće pune zlatnika i
biserja. Neko je vrijeme bio sretan, a
zatim se počeo dosađivati. Jelo mu više
nije prijalo, brojenje zlatnika ga nije
zabavljalo. Nakon tisuću godina dolazi
sveti Petar natrag i upita ga je li sve u
redu. Bogati se čovjek odmah potuži da
je život u dvorcu jadan i bezvrijedan.
„Ništa se ne čuje, ništa se ne vidi, nitko
se ne brine ni za koga! Zar je ovo toliko
hvaljeno nebo i vječno blaženstvo?! Sve
je to samo jedna velika laž i obmana!“
Petar sav u čudu upita: „Ti stvarno ne
znaš gdje se nalaziš? Uvjerio si sebe da
si u nebu? U paklu, dragi moj, ti si u
paklu! To si sam sebi izabrao. Dvorac
pripada paklu!“ Kako to da bogati čovjek
nije shvatio da je u paklu? Zašto je
umislio da je u nebu? Dobio je upravo
ono što je želio. Nije bio svjestan da će
možda nešto drugo zatrebati. Izabrao je
ono što svijet drži da je najvažnije:
bogatstvo, posjed, potrošnja, uspjeh.
Što mu još nedostaje? Kako to da mu
nisu dovoljna ispunjenja koja nudi ovaj
svijet? Zašto mu više ništa ne prija?
Zašto nema smisla? Zašto mu je
dosadno? I zašto sve samo izgleda kao
da je nebo?
Ova priča govori o nedovoljnosti,
o traženju smisla, o gladi iznutra, o
praznini koja boli. Ljudska duša dnevno
prolazi kroz pakao na zemlji koji je
stvoren upravo materijalnom opsesijom i
dezorijentacijom modernoga čovjeka.
Čovjek pogubi dušu jer se dade zavesti
lažima modernoga svijeta putem
medija, obećanih umjetnih rajeva, bilo
da se zovu blagostanje, droga, uživanje
u seksu… Čovjek podlegne tomu, tu
iluziju uzme zdravo za gotovo. “Pakao
je veoma živ u patnjama današnjeg
svijeta”, tvrdi Denis de Rougemont.
Ja sam kruh života; tko k meni
dolazi, neće ogladnjeti, i tko u mene
vjeruje, neće ožednjeti. (6,35) U biti
svaki je čovjek u nutrini gladan, žedan.
On se želi nasititi. I ako se ne može
nahraniti pravom hranom, onda traži
druge načine da zavara svoju glad. I
ako se glad duše ispuni kojekakvim
stvarima, mi u stvari zavaravamo sami
sebe i priječimo Boga da uđe u naš
život. Kao što fizički želudac zna
zaboljeti, tako zna oboljeti duša,
duhovni želudac, ako se u njega stavlja
štošta, a ne pravi sadržaji. Srce nije
ispunjeno i onda čovjek kupuje i ovo i
ono. U toj praznini koja je u čovjeku po
naravi, prilika je da se rodi čežnja za
Bogom, za nečim što će trajno ispuniti
čovjeka! Samo Bog može ispuniti veliku
prazninu.
Radite, ali ne za hranu
propadljivu, nego za hranu koja ostaje
za život vječni… (6, 27) Kako bismo
prihvatili Isusa kao hranu vječnoga
života, moramo prije toga osjetiti glad
za takvim životom, otvorenost za onu
drugu stvarnost, stvarnost Boga.
Najvažnija životna namirnica za dušu
jest ljubav. Stoga vrlo ranom oznakom
za zajedničku spomen gozbu kršćana
pripada riječ ‘agape’, grčka riječ za
ljubav. Ona povezuje bogoslužje i
služenje čovjeku. Nebeski kruh ljubavi
hrani dušu i tijelo.
fr. Anđelko Domazet, OFM



WELCOME  


          The Croatian parish of Sts. Cyril and Methodius and St. Raphael’s is a Roman 
Catholic parish and is part of the Archdiocese of New York. The parish is located in the central part of Manhattan at 502 W 41st Street, New York, NY 10036 , near the entrance to the " Lincoln " tunnel.


          Although as a parish it’s been in existence for a 100 years, it has been in 

this location and under this name since 1974. It was created through the merger

of two parishes, parish of St. Raphael and Croatian parish of St. Cyril and 

Methodius, which was located 10 city blocks north of today's address. The church and the parish is a center of religious and cultural life of the Croatian community of the metropolis and its environs. All liturgies and sacraments are mainly in the Croatian language. In addition to regular sacramental life, within the parish there are folk groups and the school of Croatian language, which proudly bears the name of Blessed Aloysius Stepinac. 


The Croatian parish of STS. CYRIL AND METHODIUS AND ST. RAFAEL gathers Croats from four gathering states, New York, New Jersey, Connecticut and Pennsylvania.


DOBRODOŠLI

 
Hrvatska župa sv. Ćirila i Metoda i sv. Rafaela je rimokatolička župa i dio je 

nadbiskupije New York. Župa je smještena u središnjem dijelu Manhattan na 

adresi 502 w 41st Street, New York, NY 10036, nedaleko od ulaza u „Lincoln“ tunel.

Iako kao župa postoji već 100 godina, na ovome mjestu i pod ovim nazivom postoji 
od 1974. godine. Nastala je spajanjem dviju župa, župe sv. Rafaela i Hrvatske župe Sv. Ćirila i Metoda koja se nalazila 10 gradskih blokova sjevernije od današnje adrese. Crkva i župa su središte vjerskog, a i kulturnog života Hrvatske zajednice ove metropole i njegove okolice. Sva liturgijska slavlja i sakramenti su uglavnom na hrvatskom jeziku. Osim redovitog sakramentalnog života, u sklopu župe djeluje i folklorna skupina te škola Hrvatskog jezika koje s ponosom nose ime blaženog kardinala Alojzija Stepinca. 


Hrvatska župa SV. ĆIRILA I METODA I SV. RAFAELA okuplja Hrvate čak četiri savezne države; New York-a, New Jersey-a, Connecticut-a i Pennsylvani-e.



 

Svete mise Holy Masses

Nedjelja Sunday

9:00 a.m. i 11:00 a.m. Hrvatski Croatian

10:00 a.m. Engleski English

Utorak - Subota Tuesday - Saturday

8:00 a.m. Hrvatski Croatian


Krštenja Baptism

Najaviti dva mjeseca unaprijed.

By appointment two months in advance.


Ispovijedi Confessions

Nedjeljom i blagdanima prije misa.

Sundays and Holydays before Mass.


Vjenčanja Weddings

   Najaviti godinu dana unaprijed.

By appointment one year in advance.


Bolesnici Sick calls

U  svako doba. Any time.


Časoslov Liturgy of the hours

     Utorak-Subota Tuesday-Saturday 8:00 a.m.

 

Counter