Loading

29. NEDJELJA KROZ GODINU

Bog i car

Braćo! Znam i oskudijevati, znam i obilovati! Na sve sam i na svašta navikao: i sit biti i gladovati, i obilovati i oskudijevati. Sve mogu u Onome koji me jača! Ipak, lijepo je od vas što sa mnom podijeliste moju nevolju. A Bog moj ispunit će svaku vašu potrebu po bogatstvu svome, veličanstveno, u Kristu Isusu. Bogu pak, Ocu našemu, slava u vijeke vjekova! Amen.
Iz poslanice Filipljanima
Je li to što Isus priča samo jedna pobožna priča, jedna od mnogih pripovijesti na koje je čovjek davno navikao? Ili je to gorka ozbiljnost? Je li to smrtno ozbiljna stvar? Milosrđe Božje otvoreno je za svakoga. Ali je to i ozbiljna stvar jer mi nismo otvoreni za Božje milosrđe. Današnja prispodoba radi o tome kako ima strašnih posljedica ako se zatvorimo za dobrotu Božju. Ne trebamo dugo mudrovati nad Isusovim riječima, da bi one odgovarale našim predodžbama. Stvar je ozbiljna.
Tko je usrdno pozvan na svadbu, ne može jednostavno ne doći, a da domaćina ne uvrijedi. Kada kralj poziva na svadbu svoga sina, tada je jednostavno zločesto kazati: Ja nemam vremena! Ja imam važnijih stvari! Kralj je Bog. Isus je njegov sin. Bog poziva svoj narod, da Isusa prihvati kao Mesiju.
Kao i prošle nedjelje s prispodobom o zlim vinogradarima tako je i ove nedjelje kaznena akcija vrlo okrutna: kralj pušta da grad bude razoren. Aluzija je na strašno razorenje Jeruzalema od strane Rimljana 70. godine. Je li Bog osvetljiv? Ne, ali on dopušta da doživimo i pretrpimo posljedice naše slobodne odluke. Također još i danas.
Prispodoba mi daje misliti na situaciju Europe (ali i na trenutnu situaciju Amerike). Bog je nama po Kristu, svome sinu pripremio bogatu gozbu. On je nama u neku ruku dao svadbeni dar vjere. Sve je bilo spremno za nas. Ali mi se nismo zainteresirali. Mi smo imali nešto "važnije" činiti: novac, blagostanje, bogatstvo, zabava, sport, dopust. Sve je bilo važnije od poziva Božjega na svečanost njegova sina koja se slavi svake nedjelje. Ne, za nedjeljnu misu mi već dugo  nemamo više vremena.
Kažnjava li nas Bog za to? Da i ne. On daje da doživimo posljedice. Europi ne nedostaje novac, nego djeca, jer su mnoga ubijena. Umjesto toga dolaze drugi u četama na mjesta koja smo učinili praznima. Ne kažnjava nas Bog, nas kažnjava bezboštvo. Ono čini da je naše društvo bez orijentacije, naš život slab. Ono narušava naše odnose i zahlađuje ljubav. Ne ruši Bog grad, nego odsutnost Boga.
U prispodobi Isusovoj bit će drugi pozvani, stranci, siromasi, svi drugi umjesto pozvanih. To je kao ogledalo za Europu: drugi narodi su prihvatili vjeru a  koje smo mi držali za nezanimljive. Tako možemo gledati svjetsku Crkvu, mlade Crkve koje danas ispunjaju "svadbenu dvoranu", crkve koje su kod nas postale  prazne.
Isus je ovu prispodobu ispričao kao opomenu. Ne mora se tako dogoditi. Ima u Americi, Europi, Njemačkoj, Hrvatskoj mnogih koji nanovo razmišljaju o Božjem pozivu i s radošću otkrivaju Isusovu svadbu, vjeru i Crkvu. Vrata su otvorena!
Braćo! Znam i oskudijevati, znam i obilovati! Na sve sam i na svašta navikao: i sit biti i gladovati, i obilovati i oskudijevati. Sve mogu u Onome koji me jača! Ipak, lijepo je od vas što sa mnom podijeliste moju nevolju. A Bog moj ispunit će svaku vašu potrebu po bogatstvu svome, veličanstveno, u Kristu Isusu. Bogu pak, Ocu našemu, slava u vijeke vjekova! Amen.
Iz poslanice Filipljanima
Je li to što Isus priča samo jedna pobožna priča, jedna od mnogih pripovijesti na koje je čovjek davno navikao? Ili je to gorka ozbiljnost? Je li to smrtno ozbiljna stvar? Milosrđe Božje otvoreno je za svakoga. Ali je to i ozbiljna stvar jer mi nismo otvoreni za Božje milosrđe. Današnja prispodoba radi o tome kako ima strašnih posljedica ako se zatvorimo za dobrotu Božju. Ne trebamo dugo mudrovati nad Isusovim riječima, da bi one odgovarale našim predodžbama. Stvar je ozbiljna.
Tko je usrdno pozvan na svadbu, ne može jednostavno ne doći, a da domaćina ne uvrijedi. Kada kralj poziva na svadbu svoga sina, tada je jednostavno zločesto kazati: Ja nemam vremena! Ja imam važnijih stvari! Kralj je Bog. Isus je njegov sin. Bog poziva svoj narod, da Isusa prihvati kao Mesiju.
Kao i prošle nedjelje s prispodobom o zlim vinogradarima tako je i ove nedjelje kaznena akcija vrlo okrutna: kralj pušta da grad bude razoren. Aluzija je na strašno razorenje Jeruzalema od strane Rimljana 70. godine. Je li Bog osvetljiv? Ne, ali on dopušta da doživimo i pretrpimo posljedice naše slobodne odluke. Također još i danas.
Prispodoba mi daje misliti na situaciju Europe (ali i na trenutnu situaciju Amerike). Bog je nama po Kristu, svome sinu pripremio bogatu gozbu. On je nama u neku ruku dao svadbeni dar vjere. Sve je bilo spremno za nas. Ali mi se nismo zainteresirali. Mi smo imali nešto "važnije" činiti: novac, blagostanje, bogatstvo, zabava, sport, dopust. Sve je bilo važnije od poziva Božjega na svečanost njegova sina koja se slavi svake nedjelje. Ne, za nedjeljnu misu mi već dugo  nemamo više vremena.
Kažnjava li nas Bog za to? Da i ne. On daje da doživimo posljedice. Europi ne nedostaje novac, nego djeca, jer su mnoga ubijena. Umjesto toga dolaze drugi u četama na mjesta koja smo učinili praznima. Ne kažnjava nas Bog, nas kažnjava bezboštvo. Ono čini da je naše društvo bez orijentacije, naš život slab. Ono narušava naše odnose i zahlađuje ljubav. Ne ruši Bog grad, nego odsutnost Boga.
U prispodobi Isusovoj bit će drugi pozvani, stranci, siromasi, svi drugi umjesto pozvanih. To je kao ogledalo za Europu: drugi narodi su prihvatili vjeru a  koje smo mi držali za nezanimljive. Tako možemo gledati svjetsku Crkvu, mlade Crkve koje danas ispunjaju "svadbenu dvoranu", crkve koje su kod nas postale  prazne.
Isus je ovu prispodobu ispričao kao opomenu. Ne mora se tako dogoditi. Ima u Americi, Europi, Njemačkoj, Hrvatskoj mnogih koji nanovo razmišljaju o Božjem pozivu i s radošću otkrivaju Isusovu svadbu, vjeru i Crkvu. Vrata su otvorena!

Braćo! Znam i oskudijevati, znam i obilovati! Na sve sam i na svašta navikao: i sit biti i gladovati, i obilovati i oskudijevati. Sve mogu u Onome koji me jača! Ipak, lijepo je od vas što sa mnom podijeliste moju nevolju. A Bog moj ispunit će svaku vašu potrebu po bogatstvu svome, veličanstveno, u Kristu Isusu. Bogu pak, Ocu našemu, slava u vijeke vjekova! Amen.
Iz poslanice Filipljanima
Je li to što Isus priča samo jedna pobožna priča, jedna od mnogih pripovijesti na koje je čovjek davno navikao? Ili je to gorka ozbiljnost? Je li to smrtno ozbiljna stvar? Milosrđe Božje otvoreno je za svakoga. Ali je to i ozbiljna stvar jer mi nismo otvoreni za Božje milosrđe. Današnja prispodoba radi o tome kako ima strašnih posljedica ako se zatvorimo za dobrotu Božju. Ne trebamo dugo mudrovati nad Isusovim riječima, da bi one odgovarale našim predodžbama. Stvar je ozbiljna.
Tko je usrdno pozvan na svadbu, ne može jednostavno ne doći, a da domaćina ne uvrijedi. Kada kralj poziva na svadbu svoga sina, tada je jednostavno zločesto kazati: Ja nemam vremena! Ja imam važnijih stvari! Kralj je Bog. Isus je njegov sin. Bog poziva svoj narod, da Isusa prihvati kao Mesiju.
Kao i prošle nedjelje s prispodobom o zlim vinogradarima tako je i ove nedjelje kaznena akcija vrlo okrutna: kralj pušta da grad bude razoren. Aluzija je na strašno razorenje Jeruzalema od strane Rimljana 70. godine. Je li Bog osvetljiv? Ne, ali on dopušta da doživimo i pretrpimo posljedice naše slobodne odluke. Također još i danas.
Prispodoba mi daje misliti na situaciju Europe (ali i na trenutnu situaciju Amerike). Bog je nama po Kristu, svome sinu pripremio bogatu gozbu. On je nama u neku ruku dao svadbeni dar vjere. Sve je bilo spremno za nas. Ali mi se nismo zainteresirali. Mi smo imali nešto "važnije" činiti: novac, blagostanje, bogatstvo, zabava, sport, dopust. Sve je bilo važnije od poziva Božjega na svečanost njegova sina koja se slavi svake nedjelje. Ne, za nedjeljnu misu mi već dugo  nemamo više vremena.
Kažnjava li nas Bog za to? Da i ne. On daje da doživimo posljedice. Europi ne nedostaje novac, nego djeca, jer su mnoga ubijena. Umjesto toga dolaze drugi u četama na mjesta koja smo učinili praznima. Ne kažnjava nas Bog, nas kažnjava bezboštvo. Ono čini da je naše društvo bez orijentacije, naš život slab. Ono narušava naše odnose i zahlađuje ljubav. Ne ruši Bog grad, nego odsutnost Boga.
U prispodobi Isusovoj bit će drugi pozvani, stranci, siromasi, svi drugi umjesto pozvanih. To je kao ogledalo za Europu: drugi narodi su prihvatili vjeru a  koje smo mi držali za nezanimljive. Tako možemo gledati svjetsku Crkvu, mlade Crkve koje danas ispunjaju "svadbenu dvoranu", crkve koje su kod nas postale  prazne.
Isus je ovu prispodobu ispričao kao opomenu. Ne mora se tako dogoditi. Ima u Americi, Europi, Njemačkoj, Hrvatskoj mnogih koji nanovo razmišljaju o Božjem pozivu i s radošću otkrivaju Isusovu svadbu, vjeru i Crkvu. Vrata su otvorena!

Crkva i politika – to je često tema oko koje nastaju konflikti i prijepori. Jedni žele da se Crkva jače angažira nego do sada u političkim i društvenim pitanjima, da brani temeljne vrijednosti čovjeka, da se zauzima za socijalno slabe i bespravne, da se za ove vrijednosti gdje je moguće umiješa u aktualne političke rasprave. Drugi ponovno zastupaju princip, načelo, da je religija privatna stvar i Crkva zato nema pravo podizati svoj glas u političkoj i društvenoj javnosti, budući bi ona na ovaj način imala utjecaj koji njoj ne pripada i na koji nema pravo.

 

Već se pokušalo našega gospodina Isusa Krista namamiti u "političku zamku", kad su mu farizeji postavili dotično pitanje. Radilo se o tome, je li dopušteno plaćati caru porez. To pitanje nikako nije bilo bezazleno, jer je Palestina bila zaposjednuta od Rimljana. Svaki ponosni pristaša židovskoga naroda morao je osjetiti tuđinsku vlast kao nepravedni teret kojeg bi ako bude moguće i potrebno trebalo silom  odbaciti. I treba li omraženom caru još porez plaćati? Ako bi Isus jednostavno odgovorio "da", tada bi farizeji imali u rukama argument da se on stavlja na stranu Rimljana protiv vlastitoga naroda. Ako bi naprotiv rekao "ne", njega bi onda držali za političkog revolucionara. To bi onda bila savršena prigoda da ga rimska okupatorska vlast uhvati i osudi kao buntovnika. Kako će se dakle Isus ponijeti? Svi su napeto iščekivali njegov postupak.

Isus se usprkos zloj namjeri svojih protivnika nije dao iritirati. On im je jasno pokazao volju Božju, i od njih zahtjeva: "Pokažite mi porezni novac!" Oni sami čine to što su Isusu željeli predbaciti: oni plaćaju caru porez. Novac kojeg donose njemu je rimski denar. Na njemu vide sliku cara. Isusov odgovor je jasan: "Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje." S ovim riječima naš gospodin Isus Krist pravi jasnu razliku: politički autoritet (u ovom slučaju car) časti se ako se radi o zajedničkom dobru. Građanin duguje državi poslušnost i držanje zakona, uključivši ispunjenje državnih zahtjeva za porezom i ostalih nameta. Gdje se radi o Božjim zahtjevima, o ispunjenju Božje volje, o držanju njegovih zapo-vijedi, tu čovjek ne smije uskratiti. On treba dati Bogu što mu pripada. Ako čovjek ima svoj vlastiti red a taj je u suprotnosti prema Božjoj zapovijedi, tada to vodi šteti i prijetnji za čovjeka.

Protivnici Isusovi shvatili su s obzirom na njegov odgovor, da on nije bio za trule kompromise. Ako mi sami sebe pitamo kako se kršćani trebaju ponašati u politici, tada vrijedi: na prvom mjestu stoji molitva za politički odgovorne, svejedno koji je smjer ili stranka.  To vrijedi naravno i za nas, da smo u savjesti obvezni, naloge i upute političkih autoriteta u građanskoj poslušnosti prihvatiti i provoditi, tako dugo dok one nisu protiv zapovijedi i volje Božje. Nastupi li slučaj da mi moramo slušati nepravedni zakon, tada se moramo opirati tome. Tako čitamo u Djelima apostolskim: "Treba se većma pokoravati Bogu nego ljudima" (Dj 5,29).

fra Jozo Župić, OFM



      

  




WELCOME  


          The Croatian parish of Sts. Cyril and Methodius and St. Raphael’s is a Roman Catholic parish and is part of the Archdiocese of New York. The parish is located in the central part of Manhattan at 502 W 41st Street, New York, NY 10036 , near the entrance to the " Lincoln " tunnel.

          Although as a parish it’s been in existence for a 100 years, it has been in  this location and under this name since 1974. It was created through the merger of two parishes, parish of St. Raphael and Croatian parish of St. Cyril and Methodius, which was located 10 city blocks north of today's address. The church and the parish is a center of religious and cultural life of the Croatian community of the metropolis and its environs. All liturgies and sacraments are mainly in the Croatian language. In addition to regular sacramental life, within the parish there are folk groups and the school of Croatian language, which proudly bears the name of Blessed Aloysius Stepinac. The Croatian parish of STS. CYRIL AND METHODIUS AND ST. RAFAEL gathers Croats from four gathering states, New York, New Jersey, Connecticut and Pennsylvania.



DOBRODOŠLI

 
Hrvatska župa sv. Ćirila i Metoda i sv. Rafaela je rimokatolička župa i dio je nadbiskupije New York. Župa je smještena u središnjem dijelu Manhattan na adresi 502 w 41st Street, New York, NY 10036, nedaleko od ulaza u „Lincoln“ tunel.

Iako kao župa postoji već 100 godina, na ovome mjestu i pod ovim nazivom postoji od 1974. godine. Nastala je spajanjem dviju župa, župe sv. Rafaela i Hrvatske župe Sv. Ćirila i Metoda koja se nalazila 10 gradskih blokova sjevernije od današnje adrese. Crkva i župa su središte vjerskog a i kulturnog života Hrvatske zajednice ove metropole i njegove okolice. Sva liturgijska slavlja i sakramenti su uglavnom na hrvatskom jeziku. Osim redovitog sakramentalnog života, u sklopu župe djeluje i folklorna skupina te škola Hrvatskog jezika koje s ponosom nose ime blaženog kardinala Alojzija Stepinca. Hrvatska župa SV. ĆIRILA I METODA I SV. RAFAELA okuplja Hrvate čak četiri savezne države; New York-a, New Jersey-a, Connecticut-a i Pennsylvani-e.



 

Svete mise Holy Masses

Nedjelja Sunday

9:00 a.m. i 11:00 a.m. Hrvatski Croatian

10:00 a.m. Engleski English

Utorak - Subota Tuesday - Saturday

8:00 a.m. Hrvatski Croatian


Krštenja Baptism

Najaviti dva mjeseca unaprijed.

By appointment two months in advance.


Ispovijedi Confessions

Nedjeljom i blagdanima prije misa.

Sundays and Holydays before Mass.


Vjenčanja Weddings

   Najaviti godinu dana unaprijed.

By appointment one year in advance.


Bolesnici Sick calls

U  svako doba. Any time.


Časoslov Liturgy of the hours

     Utorak-Subota Tuesday-Saturday 8:00 a.m.

 

Counter